Anatomija oka

            Orbite su parne koštane šupljine, volumena oko 30 ml, smještene na prednjoj strani lubanje. Piramidalnog su oblika s bazom usmjerenom prema naprijed, a zidove joj čine koštane lamele građene od sedam kostiju (os ethmoidale, os frontale, os sphenoidale, os platinum, os lacrimale, os zygomaticum, maxilla). U apeksu orbite nalaze se tri otvora: optički kanal, canalus opticus, kroz koji prolazi vidni živac i arterija ophthalmica; te donja i gornja orbitalna pukotina.

Orbita je ispunjena: očnom jabučicom, ekstraokularnim mišićima, vidnim živcem, suznom žlijezdom, orbitalnim masnim tkivom, živcima, vezivom i krvnim žilama. Orbitalno masno tkivo ispunjava sve slobodne prostore u orbitalnoj šupljini, a ima zaštitnu ulogu.

            Ekstraokularnih mišića ima šest i to četri ravna m.rectus medialis, m.rectus lateralis, m. rectus superior i m.rectus inferior te dva kosa m.obliquus superior i m.obliquus inferior. Mišićne ovojnice produžeci su Tenonove kapsule. Ravni ekstraokularni mišići tetivama se hvataju za bjeloočnicu ispred ekvatora, a kosi mišići iza ekvatora.  

            Vjeđe, palpebrae, su parne pokretne vezivnomišićne strukture čija je glavna uloga mehanička zaštita i ovlaživanje očiju. Koža vjeđa je vrlo tanka, dok je rahlo masno tkivo bez masnih stanica, a zajedno prekrivaju tarzuse. Tarzusi su tvrde polumjesečaste vezivne pločice koje daju vjeđama oblik, čvrstoću i služe kao hvatište mišićima. Okolo i unutar tarzusa nalaze se Meibomanowe lojne žlijezde koje izlučuju uljni sastav suznog filma. Treptanjem se uklanjaju sitne čestice s površine oka, te se razmazuje suzni film održavajući rožnicu vlažnom i prozirnom. Vjeđe imaju bogatu krvnu opskrbu zbog čega rane u području vjeđa brzo i dobro zacjeljuju. Kružni mišić, m. orbicularis oculi, kojeg inervira 7 kranijalni živac (lični živac, n. facialis), odgovoran je za zatvaranje vjeđa, dok je mišić podizač gornje vjeđe, m. levator palpebrae superioris, kojeg inervira 3 kranijalni živac (okulomotorni živac, n. oculomotorius) odgovoran za podizanje gornje vjeđe.

            Očna jabučica, bulbus oculi, nalikuje blago spljoštenoj lopti koju čine odsječci dviju kugli različitih promjera i veličine. Dužina očne jabučice je oko 24 mm te ima tri omotača: vanjski, srednji i nutarnji.

1) Vanjski vezivni omotač, tunica fibrosa bulbi, daje otpor intraokularnom tlaku, štiti oko i očni sadržaj te služi za inserciju mišića. Vezivni omotač je oblika kugle, a podijeljen je u dva dijela: stražnji neprozirni dio (bjeloočnica) i prednji prozirni dio (rožnica).

            Rožnica, cornea, prozirna je, glatka, sjajna i vlažna, te čini prednji dio lomnog (refrakcijskog) uređaja oka. Sastoji se od prednje i stražnje strane te ruba. Prednja je strana konveksna, glatka i prekrivena spojnicom. Stražnja strana je konkavna (jače nego je prednja konveksna), tako da rožnica nije svugdje jednako debela. Na rubovima je deblja dok je u sredini tanja te prosječno iznosi oko 500 mikrona. Rub rožnice uvlači se između prednje i stražnje usne ruba bjeloočnice kao limbus corneae. Slojevi rožnice, poredani od prednje prema stražnjoj strani rožnice su: epitel, Bowmanova membrana, stroma, Descementova membrana i endotel. Rožnica je avaskularna jer bi krvne žile ometale prodiranje svjetlosnih zraka i stvarale smetnje u vidu.

            Bjeloočnica, sclera, promjera je približno 22 mm, a oblikuje četiri petine očne jabučice. Bjeloočnica je čvrsta neelastična, fibrozna ovojnica koja štiti unutarnje strukture oka, pruža otpor intraokularnom tlaku i hvatište je ekstraokularnih mišića. Nije posvuda jednako debela, te je tako najdeblja straga na mjestu vidnog živca, dok se prema ekvatoru ponovno stanjuje. Na samim hvatištima pojačana je tetivnim ovojnicama pa je zadebljana, dok je odmah iza hvatišta ravnih ekstraokularnih mišića najtanja. Sprijeda se bjeloočnica nastavlja u rožnicu koja je umetnuta poput stakla na satu, dok se straga nastavlja u ovojnice vidnog živca.

2) Srednji krvnožilni omotač / Uvea, tunica vasculosa bulbi, nalazi ses nutarnje strane bjeloočnice, te joj je glavna zadaća dovođenje hrane svim dijelovima oka. Krvnožilni omotač podijeljen je u tri dijela:  žilnica, zrakasto tijelo i šarenica.

            Žilnica, choroidea, ima oblik kugle te se sastoji od vanjske i nutarnje strane. Na vanjskoj strani postoje brazde od arterija, vena i živaca dok je nutarnja strana glatka jer daje podlogu za vidni dio mrežnice. Sprijeda ne postoji izražena granica prema zrakastom tijelu, nego se za granicu uzima linija do koje je ona prekrivena vidnim dijelom mrežnice, a to je ora serrata.

            Zrakasto tijelo, corpus ciliare, nalazi se iza šarenice te poput obruča strši od žilnice prema očnoj osi. U nutrini tog obruča nalazi se glatki zrakasti mišić, m.ciliaris, čijom kontrakcijom popuštaju zrakasta vlakanca, zonula ciliaris, a leća se ispupči te prilagodi za gledanje na blizinu (akomodacija). Zrakasto tijelo ima zrakaste nastavke, processus ciliares, koji izlučuju očnu vodicu koja održava intraokularni tlak.

            Šarenica, iris, poput okrugle se ploče nalazi ispred očne leće te u sredini ima otvor nazvan zjenica, pupilla, kroz koju svjetlosne zrake ulaze u dublje dijelove oka. U šarenici se nalaze glatka mišićna vlakna kojih je dio kružno poredan i tvori kružni mišić zapirač zjenice, m.sphincter pupillae, a druga vlakna imaju radijalan smjer i tvore mišić proširivač zjenice, m. dilatator pupillae. Oba mišića usklađuju promjer zjenice i time količinu svjetlosti koja ulazi u nutrinu očne jabučice. Pri jakom svjetlu zjenice se skupljaju, dok se pri oskudnom osvjetljenju šire. Količina pigmenta uvjetuje različite boje šarenice, od svijetlomodre i zelenkaste do tamnosmeđe.

3) Nutarnji mrežnični omotač, tunica interna bulbi – tunica nervosa, razvija se iz međumozga, diencephalona i povezan je s mozgom pomoću očnog drška, nervus opticus. Nutarnji mrežnični omotač oblikuju dva lista i to pigmentni sloj i mrežnica.

            Pigmentni sloj, stratum pigmenti, vanjski je tanki sloj pričvršćen uz žilnicu i sadrži tamni pigment melanin. Pigment štiti mrežnične osjetilne stanice od prejaka svjetla jer apsorbira svjetlo što prolazi kroz sloj živčanih stanica pa nema refleksije i interferencije svjetla.

         Mrežnica, retina, nutarnji je list koji ima tri dijela i to mrežnični i cilijarni gdje nema osjetilnih stanica pa čine slijepi dio, pars caeca, te vidni dio, pars optica, koji oblaže nutarnju stranu žilnice. Između slijepog i vidnog dijela mrežnice granični dio je nazupčana pruga, ora serrata. Mrežnica u stražnjem vidnom dijelu ima devet slojeva poredanih prema nutrini oka koji se još često nazivaju neuroretina. Ona ne sadrži senzornu inervaciju zbog čega su bolesti mrežnice posve bezbolne. U najpovršnijem sloju uz pigmentni se list nalaze osjetilne stanice (štapići i čunjići) dok ostale slojeve oblikuju živčane stanice i živčana vlakna, te krvne žile. U sredini očne pozadine, fundus oculi, nalazi se žuta pjega, macula lutea, gdje su samo čunjići koji reagiraju na jaku svjetlost i  njihova je funkcija centralni vid i osjet boja. U sredini žute pjege nalazi se središnja jamica, fovea centralis,  a to je područje najjasnijeg vida. U ostalim dijelovima mrežnice prevladavaju štapići koji ostvaruju periferni vid, a obiluju pigmentom rodopsinom koji omogućuju prilagodbu pri vrlo oskudnom svjetlu. Aksoni živčanih stanica mrežnice okupljaju se i izlaze na stražnjoj strani očne jabučice gdje oblikuju vidni živac, n. optici. Na mjestu izlaska vidnoga živca kroz otvor bjeloočnice u očnu jabučicu ulaze mrežnične arterije, a izlaze vene pa tu nastaje okruglasto područje promjera 1,5 mm nazvano kolut vidnog živca, discus / papilla  nervi optici.

3D prikaz OCT-a makularnog područja

         Vidni živac, n.opticus, počinje od glave vidnog živca i seže do mjesta križanja vidnih živaca, chiasma opticus. Živac je dug 45 – 55 mm i ima četiri dijela: bulbarni, orbitalni, kanikularni i intrakranijalni dio. Intarokularni dio je najkraći dio vidnog živca, te je taj dio oftalmoskopski vidljiv, a opisujemo ga kao glavu vidnog živca PNO – papilla nervi optici. Na tom mjestu retinalne živčane niti centripetalno ulaze u vidni živac, a aksoni nemaju mijelinsku ovojnicu. S obzirom da u području glave vidnog živca nema fotoreceptora, u vidnom polju se na određenom mjestu nalazi skotom odnosno slijepa pjega, macula caeca. Uredna PNO je jasnih granica, u razini retine, blijedo-ružičasta je s omjerom cup/disc 0,3 (fiziološki omjer može biti i veći uz uvjet da je očuvan neuroretinalni rub). Vidni živac se sastoji od oko 1,2 milijuna aferetnih živčanih niti, odnosno aksona retinalnih ganglijskih stanica. Podijeljeni su u oko 600 snopova živčanih niti, od kojih svaki sadrži oko 2 000 aksona. Aksoni vidnog živca su strogo topografski podijeljeni.

Vidni živac je kao izdanak mozga obavijen s pijom mater koja sadržava krvne žile, arahnoidejom i durom mater.

3D prikaz OCT-a glave vidnog živca (PNO)

3D prikaz OCT-a glave vidnog živca (PNO)

Literatura

Bušić M., Kuzmanović Elajber B., Bosnar D., Seminaria ophthalmologica,udžbenik oftalmologije i optometrije; drugo izmijenjeno i nadopunjeno izdanje, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2012.

Imaš pitanje? Pitaj!