Proces Zdravstvene njege

"Studije pokazuju da starije slabovidne osobe imaju veća funkcionalna ograničenja, više zdravstvenih problema, te je češće prisutna posturalna nestabilnost što ih svrstava u kategoriju osoba sa visokim rizikom od pada te su više ovisni o drugima, za razliku od starijih osoba bez vidnih oštećenja. " (Miller, 2004.)

Osnovne ljudske potrebe moraju biti zadovoljene, neovisno o medicinskoj dijagnozi. Zdravstvena njega mora biti prilagođena svakome pojedincu pri čemu treba u vidu imati dob, kulturalno okruženje, tjelesno i psihičko stanje, kognitivne sposobnosti, itd. Prilikom izrade sestrinskih lista, medicinska sestra treba proći kroz sve faze procesa zdravstvene njege: utvrđivanje potrebe za zdravstvenom njegom (prikupljanje podataka, analiza podataka, sestrinska dijagnoza), planiranje zdravstvene njege (utvrđivanje prioriteta, definiranje ciljeva, odabir intervencija, izrada plana zdravstvene njege), provođenje zdravstvene njege (validacija plana, analiza uvjeta, realizacija) i evaluacija zdravstvene njege. Za izradu plana zdravstvene njege medicinska sestra mora najprije prikupiti potrebne podatke. Podaci se prikupljaju intervjuom, promatranjem i procjenom psihofizičkih karakteristika, mjerenjem znakova i analizom prijašnje i sadašnje medicinske dokumentacije. Poremećaj senzorne percepcije uzrokovan oštećenjem vida značajno utječe na izradu individualnog plana zdravstvene njege starije osobe (osobito u edukaciji, pružanju sigurne okoline i emocionalnoj potpori), a ključ uspjeha je točna procjena razine oštećenja vida. Pitanja postavljena tijekom intervjua trebaju biti usmjerena na vidnu funkciju, kako oštećenje vida utječe na kvalitetu života i izvršavanje svakodnevnih aktivnosti, te na samopercepciju starije osobe o oštećenju i preostalom vidu. Studije su pokazale da su starije osobe sklone podcjenjivanju razine oštećenja vida, te medicinska sestra ne smije vršiti procjenu razine oštećenja vida temeljenu jedino na samopercepciji starije osobe. Tijekom intervju medicinska sestra mora promatrati psihofizičko stanje, ponašanje i izgled starije osobe i subjektivno procijeniti razinu oštećenja vida kako bi mogla izraditi individualni plan zdravstvene njege.

Moguće sestrinske dijagnoze

Skup svih dobivenih podataka o fizičkom, psihičkom i socijalnom stanju osobe zajedno čine sestrinsku anamnezu kojom se utvrđuje potreba za zdravstvenom njegom te se definiraju sestrinske dijagnoze.

Najčešće sestrinske dijagnoze su visok rizik za nastanak ozljeda u/s oštećenjem vida, visok rizik za pad u/s oštećenjem vida, neučinkovito održavanje zdravlja, nesurađivanje, neupućenost, smanjena mogućnost održavanja osobne higijene u/s oštećenjem vida, smanjena mogućnost hranjenja u/s oštećenjem vida, smanjena mogućnost obavljanja eliminacija u/s oštećenjem vida, smanjena mogućnost odijevanja u/s oštećenjem vida, smanjena mogućnost održavanja domaćinstva u/s oštećenjem vida, smanjena pokretljivost u/s oštećenjem vida, visok rizik za poremećaj prehrane – manjkav unos hrane, bespomoćnost, beznadnost, nisko samopoštovanje, poremećaj osobnog identiteta, poremećaj tjelesnog izgleda, strah, anksioznost, poremećaj socijalne interakcije, oštećena verbalna komunikacija, visok rizik za usamljenost, žalovanje, promijenjeni obiteljski odnosi, neadekvatna prilagodba, neučinkovito sučeljavanje, duševni distres, poremećaj religioznosti, visoki rizik za samoozljeđivanje.

VISOK RIZIK ZA PAD I OZLJEĐIVANJE U/S OŠTEĆENJEM VIDA

Vid značajno doprinosi stabilnosti i ravnoteži, a njegovo oštećenje je važan čimbenik povećanog rizika za pad i lomove. Smanjena kontrastna osjetljivost i otežana dubinska procjena su glavni razlozi češćeg spoticanja o tepihe, rubove namještaja ili promašivanja stepenica. Kroz mnoge studije je dokazano da je kod starijih osoba sa oštećenim vidom gotovo duplo veći rizik od pada i ozljeđivanja. Naravno, rizik za padom i eventualnim lomom je još i veći ukoliko nije poznato i evidentirano da osoba ima oštećen vid. Zato je važno, iz aspekta medicinske sestre, dobro procijeniti, ispitati i provjeriti koliko starija osoba vidi. Ako medicinska sestra previdi i/ili zanemari oštećenje vida prilikom izrade plana zdravstvene njege, može samo dodatno povećati rizik od pada i ozljeđivanja. Učestalost padova povezanih sa oštećenjem vida je teško odrediti jer mnogi padovi koji nisu uzrokovali lomove ili neku vrstu oštećenja, najčešće ostaju neprijavljeni. Neka istraživanja su čak pokazala da će otprilike ⅓ ljudi starijih od 65 godina, barem jednom pasti kroz godinu dana. No, važno je napomenuti da okolina u kojoj starija osoba živi (slabo osvjetljenje, strme stepenice, neadekvatne papuče, preduga odjeća, nepravilnosti podova, itd.), kao i ostale fiziološke promjene i poremećaji (posturalna hipotenzija, vrtoglavice, degenerativne promjene kosti i zglobova, itd.) uvelike utječu na mogućnost padova i ozljeđivanja. Multifokalne naočale mogu povećati rizik od pada jer se gledanjem kroz donju stranu naočalne leće (namijenjena za gledanje na blizinu) smanjuje kontrasna osjetljivost, pa se ne preporuča njihovo korištenje.

Sestrinske intervencije

Sestrinstvo se okreće od bolesti ka zdravlju pa su tako i intervencije usmjerene na sprječavanje ozljeda, unapređenje samozbrinjavanja, sprečavanje socijalne deprivacije te pružanja potpore kako starijoj osobi oštećena vida tako i obitelji. U sestrinsku skrb potrebno je maksimalno uključiti stariju osobu oštećena vida jer njegovo aktivno uključivanje i samostalno donošenje nekih odluka pomaže u učvršćivanju i podizanju njegovog samopouzdanja a pri tome se izgrađuje i učvršćuje odnos medicinske sestre i starije osobe. Sestrinske intervencije moraju uvažavati fiziološke, razvojne, psihološke, socijalne i kulturalne aspekte potreba sa svih razina. 

Neke od najčešćih intervencija koje su zajedničke svim osobama sa oštećenim vidom: poticanje na samostalno obavljanje aktivnosti samozbrinjavanja, definiranje situacija kada je potrebna pomoć, poticanje na nošenje optičkih ili pomagala za magnifikaciju, osigurati sigurnu okolinu, osigurati dovoljnu količinu dnevnog i umjetnog svjetla, ostavljati stvari (čašu, naočale, signalno zvono) po sobi u dogovoru sa pacijentom, upoznati ga sa rasporedom namještaja (krevet mora biti dostupan sa svih strana!), dopustiti mu da sve dotakne, hranu servirati na kontrastnim tanjurima i podlogama, objasniti gdje se što nalazi korištenjem tehnike kazaljki na satu, osigurati dovoljno vremena za razgovor, dati glavne informacije prikladno napisane (velika slova, audio zapisi, itd.), izbjegavati buku i zbunjujuće situacije, smanjiti ili eliminirati zablješćivanje i raspršivanje svjetla korištenjem sjenila ili zastora, kod obavljanja osobne higijene osigurati potreban pribor, staviti ga nadohvat ruke te osigurati privatnost, kod odijevanja, robu ostaviti na dogovoreno mjesto, osigurati mjesto gdje neće doći do ozljeđivanja, najaviti svaki ulazak i izlazak, osigurati privatnost, pri eliminaciji osigurati pomagala ukoliko je potrebno, primjena prepisanih očnih kapi i/ili masti, pružanje emocionalne potpore.

 

U službi zdravog vida,

bacc.med.techn. Sunčana Kovačić

Imaš pitanje? Pitaj!